Prošlost bi trebala ostati u prošlosti

Intervju s Bojanom Janevom Šemovom, povjesničarkom umjetnosti i kustosicom u Muzeju suvremene umjetnosti u Skoplju, razgovarala Ana Frangovska, povjesničarka umjetnosti i kustosica

Bojana Janeva Šemova je povjesničar umjetnosti i kustos u Muzeju suvremene umjetnosti u Skoplju. Njezini se interesi protežu na područja individualnog identiteta umjetnika i socijalne interakcije kao gradivne blokove društva. Gospođa Šemova također radi kao neovisna kustosica, realizirajući i organizirajući brojne manifestacije i izložbe na lokalnom i međunarodnom nivou. 2009. godine kustos je makedonskog sudjelovanja na Venecijanskom bijenalu umjetničkim projektom "Pedeset i pedeset" umjetnika Gocea Nanevskog. Od 2012. godine suosnivač je "Ars Acta-Instituta za umjetnost i kulturu", Skoplje. Prvo se specijalizirala za bizantsku povijest umjetnosti, a zatim je 2010. godine magistrirala na temu „Umjetnost i kulturna baština, kulturna politika, upravljanje i obrazovanje“ na Sveučilištu u Maastrichtu. Trenutno se njezin rad uglavnom fokusira na područje suvremene umjetnosti i suvremene kulture. Njezina strast prema kulturnoj baštini proizilazi iz njenog profesionalnog iskustva, kao i njegove primjene kroz turističke ture koje nudi u Skoplju. U svrhu ovog intervjua, gospođa Shemova razmislit će o temi „Zajedničko ili osporavano naslijeđe“.

Što je baština, kako djeluje i što znači za ljude različitog porijekla?

Bojana: Baština, a posebno kulturna baština ima široko područje značenja i razine važnosti za različite društvene, kulturne i etničke skupine; a može imati različito tumačenje ovisno o osobnom pristupu. Ima ogromnu ulogu u definiranju samoidentifikacije, kao i na koncepciji nacionalnog narativa, te u stvaranju osjećaja pripadnosti, koji se vrlo često koristio kao „alat“ u političkom nadmudrivanju. Glavni mehanizam razvoja kulturne baštine je socijalna selekcija i način na koji je zajednica prenosi s koljena na koljeno.

Mislite li da bi institucije baštine trebale biti sveobuhvatnije ili isključivije? Je li važno biti jasan o tome čije se priče, tko i u koje svrhe predstavljaju? Neke prakse upućuju na inkluzivni pristup kroz restrukturiranje institucija i poticanje potpornog vodstva. Što mislite o ovom pristupu?

Bojana: Naravno, postoji zapaženo svjetsko preispitivanje narativa i stavova koji prevladavaju već duže vrijeme. Jedan od najvažnijih primjera je rekonceptualizacija kolekcije MOMA New York uključivanjem više autohtonih i crnaca.

Čini se važnom odlukom, jer se svugdje u svijetu smatra polaznom pozicijom kulturnog identiteta i političkih sklonosti institucija. Vjerujem da se mora puno raditi na polju restrukturiranja institucija prema inkluzivnijim programima nedovoljno zastupljenih skupina.

Sudjelujete li u prekograničnoj suradnji s profesionalcima iz Grčke i Bugarske i nalazite li poteškoće u njezinoj realizaciji?

Bojana: Kao kustos u Muzeju suvremene umjetnosti u Skoplju, istaknut ću da je 2019. godine prvi put nakon duge stanke; u našem je muzeju konačno predstavljena kolekcija umjetnika Muzeja suvremene umjetnosti iz Soluna. Ovaj je događaj donio velik uspjeh jer već dugo nismo vidjeli djela grčkih umjetnika.

Imamo baštinu koja može pobuditi različite - ponekad teške ili konkurentske - poglede i osjećaje, ovisno o pristupu i stajalištu. Izazov suočavanja s takvom divergencijom leži u pokušaju istodobnog prenošenja ovih različitih stavova i glasova prilikom predstavljanja ove baštine javnosti. Slažete li se i mislite li da je to ključni zadatak kada se bavite baštinom i povijestima koje različitim ljudima govore na različite načine?

Bojana: Može biti, ali ono što je temeljno u bavljenju kulturnom baštinom jest uzeti u obzir sve aspekte i priče koji stoje iza toga. Također, biti spreman na kontroverzne reakcije, jer je jedna od ključnih komponenti promišljanja kulturne baštine to što joj treba vremena.

Možete li se sjetiti primjera studije slučaja zajedničke ili osporene baštine povezane s vašim određenim područjem interesa (etno-glazba, povijest, arheologija, suvremena umjetnost, povijest umjetnosti itd.) I kako biste pristupili njezinu predstavljanju?

Bojana: Područje suvremene umjetnosti temelji se iznad i izvan nacionalnih programa i povijesnih konotacija. Moj pristup tim temama prvo je usmjeren na univerzalne, ljudske ideje, a zatim na nacionalne značajke. Zbog toga na području suvremene kulture vrlo često postoje primjeri međunarodnih manifestacija koje slave univerzalne kvalitete i vrijednosti.

Suočavanje s kulturnom baštinom znači uzimati u obzir sve aspekte i priče koji stoje iza neke značajke i biti spreman na kontroverzne reakcije

Što je the udarac kulturne baštine o rješavanju pitanja vezanih uz zajedničku ili osporenu povijest?

Bojana: Kulturna baština ima ogromnu važnost u osporenoj povijesti među različitim zemljama. Pogotovo u zemljama koje se preklapaju u povijesti. Jedan od neobičnih primjera za mene je imenovanje srednjovjekovnog kralja Marka, s različitim imenicama Krale Marko od Makedonaca, Krali Marko od Bugara i Kraljević Marko od Srba. Svi vjerujemo da je on bio dio naše povijesti, što je i bio zbog geopolitičkih položaja u to vrijeme.

Kako se odlučujemo sjećati se prošlosti i kako idemo naprijed, kritična su pitanja današnjice. Što znači kulturna baština u različitim nacionalnim i regionalnim kontekstima? Tko može tvrditi da je njihov, i tko odlučuje kako će se sačuvati, prikazati ili obnoviti? Kako podijeliti kulturnu baštinu?

Bojana: U današnje vrijeme važnost određenih aspekata kulturne baštine uvelike ovisi o političkim programima zemlje. Svjedoci smo promjena u narativima, koje se preklapaju s promjenama vlada. To je očito posebno u mladim zemljama poput naše, koje su još uvijek u formativnom razdoblju svog nacionalnog ponosa i osjećaja pripadnosti kroz različite dijelove usmene i pisane baštine.

„Ono što označava nacionalne narative jest to što ne uključuju slojeve; jednostrani su, često kronološki i imaju osjećaj fiksne, statične, povijesne istine o njima ”, rekao je Anderson 1991. Slažete li se s tim navodom i zašto?

Bojana: Nažalost, slažem se da je to bio slučaj u prošlosti, a i danas je tako. Možda je napokon vrijeme da se preispitaju mogućnosti višeslojnih i otvorenih pogleda na povijest.

Kada razgovaramo o zajedničkoj ili osporavanoj baštini, pitanje vremena je od ključne važnosti, au ekstremnim slučajevima nedavnih previranja, najbolja metoda za pomirenje možda neće biti tretiranje prošlosti kao pojedinačno povezane; već da se nada da bi prošlost trebala ostati u prošlosti. Mislite li da se to može implementirati u naš kontekst?

Bojana: Potpuno se slažem da bi prošlost trebala ostati u prošlosti, posebno sada kada je cijeli svijet zaražen globalizacijom i međusobnom povezanošću među ljudima. Međutim, u našem kontekstu vjerujem da će ovaj proces ići polako i s poteškoćama, uzimajući u obzir socijalne, ekonomske i političke snažne programe različitih strana.

Mislite li da kraljevstvo riječi može utjecati na način na koji publika čita priče povezane s baštinom (dijeljene ili osporavane)?

Bojana: Imam. Na taj proces snažno utječe ne samo područje riječi, već i vizualne slike.

***

Intervju se provodi u okviru projekta “Dijeljeno ili osporeno nasljeđe”, provodi ALDA Skopje i Forum ZFD. Cilj projekta je poboljšati prekograničnu suradnju između sjeverne Makedonije, Grčke i Bugarske. Projektom se podiže svijest o ulozi osporenih povijesti i zajedničke kulturne baštine u procesima integracije u EU među stručnjacima za baštinu i kulturnim radnicima. Sadržaj razgovora isključiva je odgovornost razgovora i ne odražava uvijek stavove i stavove ALDA-e i Foruma ZFD.

Intervju s Bojanom Janevom Šemovom, povjesničarkom umjetnosti i kustosicom u Muzeju suvremene umjetnosti u Skoplju, razgovarala Ana Frangovska, povjesničarka umjetnosti i kustosica

Bojana Janeva Šemova je povjesničar umjetnosti i kustos u Muzeju suvremene umjetnosti u Skoplju. Njezini se interesi protežu na područja individualnog identiteta umjetnika i socijalne interakcije kao gradivne blokove društva. Gospođa Šemova također radi kao neovisna kustosica, realizirajući i organizirajući brojne manifestacije i izložbe na lokalnom i međunarodnom nivou. 2009. godine kustos je makedonskog sudjelovanja na Venecijanskom bijenalu umjetničkim projektom "Pedeset i pedeset" umjetnika Gocea Nanevskog. Od 2012. godine suosnivač je "Ars Acta-Instituta za umjetnost i kulturu", Skoplje. Prvo se specijalizirala za bizantsku povijest umjetnosti, a zatim je 2010. godine magistrirala na temu „Umjetnost i kulturna baština, kulturna politika, upravljanje i obrazovanje“ na Sveučilištu u Maastrichtu. Trenutno se njezin rad uglavnom fokusira na područje suvremene umjetnosti i suvremene kulture. Njezina strast prema kulturnoj baštini proizilazi iz njenog profesionalnog iskustva, kao i njegove primjene kroz turističke ture koje nudi u Skoplju. U svrhu ovog intervjua, gospođa Shemova razmislit će o temi „Zajedničko ili osporavano naslijeđe“.

Što je baština, kako djeluje i što znači za ljude različitog porijekla?

Bojana: Baština, a posebno kulturna baština ima široko područje značenja i razine važnosti za različite društvene, kulturne i etničke skupine; a može imati različito tumačenje ovisno o osobnom pristupu. Ima ogromnu ulogu u definiranju samoidentifikacije, kao i na koncepciji nacionalnog narativa, te u stvaranju osjećaja pripadnosti, koji se vrlo često koristio kao „alat“ u političkom nadmudrivanju. Glavni mehanizam razvoja kulturne baštine je socijalna selekcija i način na koji je zajednica prenosi s koljena na koljeno.

Mislite li da bi institucije baštine trebale biti sveobuhvatnije ili isključivije? Je li važno biti jasan o tome čije se priče, tko i u koje svrhe predstavljaju? Neke prakse upućuju na inkluzivni pristup kroz restrukturiranje institucija i poticanje potpornog vodstva. Što mislite o ovom pristupu?

Bojana: Naravno, postoji zapaženo svjetsko preispitivanje narativa i stavova koji prevladavaju već duže vrijeme. Jedan od najvažnijih primjera je rekonceptualizacija kolekcije MOMA New York uključivanjem više autohtonih i crnaca.

Čini se važnom odlukom, jer se svugdje u svijetu smatra polaznom pozicijom kulturnog identiteta i političkih sklonosti institucija. Vjerujem da se mora puno raditi na polju restrukturiranja institucija prema inkluzivnijim programima nedovoljno zastupljenih skupina.

Sudjelujete li u prekograničnoj suradnji s profesionalcima iz Grčke i Bugarske i nalazite li poteškoće u njezinoj realizaciji?

Bojana: Kao kustos u Muzeju suvremene umjetnosti u Skoplju, istaknut ću da je 2019. godine prvi put nakon duge stanke; u našem je muzeju konačno predstavljena kolekcija umjetnika Muzeja suvremene umjetnosti iz Soluna. Ovaj je događaj donio velik uspjeh jer već dugo nismo vidjeli djela grčkih umjetnika.

Imamo baštinu koja može pobuditi različite - ponekad teške ili konkurentske - poglede i osjećaje, ovisno o pristupu i stajalištu. Izazov suočavanja s takvom divergencijom leži u pokušaju istodobnog prenošenja ovih različitih stavova i glasova prilikom predstavljanja ove baštine javnosti. Slažete li se i mislite li da je to ključni zadatak kada se bavite baštinom i povijestima koje različitim ljudima govore na različite načine?

Bojana: Može biti, ali ono što je temeljno u bavljenju kulturnom baštinom jest uzeti u obzir sve aspekte i priče koji stoje iza toga. Također, biti spreman na kontroverzne reakcije, jer je jedna od ključnih komponenti promišljanja kulturne baštine to što joj treba vremena.

Možete li se sjetiti primjera studije slučaja zajedničke ili osporene baštine povezane s vašim određenim područjem interesa (etno-glazba, povijest, arheologija, suvremena umjetnost, povijest umjetnosti itd.) I kako biste pristupili njezinu predstavljanju?

Bojana: Područje suvremene umjetnosti temelji se iznad i izvan nacionalnih programa i povijesnih konotacija. Moj pristup tim temama prvo je usmjeren na univerzalne, ljudske ideje, a zatim na nacionalne značajke. Zbog toga na području suvremene kulture vrlo često postoje primjeri međunarodnih manifestacija koje slave univerzalne kvalitete i vrijednosti.

Suočavanje s kulturnom baštinom znači uzimati u obzir sve aspekte i priče koji stoje iza neke značajke i biti spreman na kontroverzne reakcije

Što je the udarac kulturne baštine o rješavanju pitanja vezanih uz zajedničku ili osporenu povijest?

Bojana: Kulturna baština ima ogromnu važnost u osporenoj povijesti među različitim zemljama. Pogotovo u zemljama koje se preklapaju u povijesti. Jedan od neobičnih primjera za mene je imenovanje srednjovjekovnog kralja Marka, s različitim imenicama Krale Marko od Makedonaca, Krali Marko od Bugara i Kraljević Marko od Srba. Svi vjerujemo da je on bio dio naše povijesti, što je i bio zbog geopolitičkih položaja u to vrijeme.

Kako se odlučujemo sjećati se prošlosti i kako idemo naprijed, kritična su pitanja današnjice. Što znači kulturna baština u različitim nacionalnim i regionalnim kontekstima? Tko može tvrditi da je njihov, i tko odlučuje kako će se sačuvati, prikazati ili obnoviti? Kako podijeliti kulturnu baštinu?

Bojana: U današnje vrijeme važnost određenih aspekata kulturne baštine uvelike ovisi o političkim programima zemlje. Svjedoci smo promjena u narativima, koje se preklapaju s promjenama vlada. To je očito posebno u mladim zemljama poput naše, koje su još uvijek u formativnom razdoblju svog nacionalnog ponosa i osjećaja pripadnosti kroz različite dijelove usmene i pisane baštine.

„Ono što označava nacionalne narative jest to što ne uključuju slojeve; jednostrani su, često kronološki i imaju osjećaj fiksne, statične, povijesne istine o njima ”, rekao je Anderson 1991. Slažete li se s tim navodom i zašto?

Bojana: Nažalost, slažem se da je to bio slučaj u prošlosti, a i danas je tako. Možda je napokon vrijeme da se preispitaju mogućnosti višeslojnih i otvorenih pogleda na povijest.

Kada razgovaramo o zajedničkoj ili osporavanoj baštini, pitanje vremena je od ključne važnosti, au ekstremnim slučajevima nedavnih previranja, najbolja metoda za pomirenje možda neće biti tretiranje prošlosti kao pojedinačno povezane; već da se nada da bi prošlost trebala ostati u prošlosti. Mislite li da se to može implementirati u naš kontekst?

Bojana: Potpuno se slažem da bi prošlost trebala ostati u prošlosti, posebno sada kada je cijeli svijet zaražen globalizacijom i međusobnom povezanošću među ljudima. Međutim, u našem kontekstu vjerujem da će ovaj proces ići polako i s poteškoćama, uzimajući u obzir socijalne, ekonomske i političke snažne programe različitih strana.

Mislite li da kraljevstvo riječi može utjecati na način na koji publika čita priče povezane s baštinom (dijeljene ili osporavane)?

Bojana: Imam. Na taj proces snažno utječe ne samo područje riječi, već i vizualne slike.

***

Intervju se provodi u okviru projekta “Dijeljeno ili osporeno nasljeđe”, provodi ALDA Skopje i Forum ZFD. Cilj projekta je poboljšati prekograničnu suradnju između sjeverne Makedonije, Grčke i Bugarske. Projektom se podiže svijest o ulozi osporenih povijesti i zajedničke kulturne baštine u procesima integracije u EU među stručnjacima za baštinu i kulturnim radnicima. Sadržaj razgovora isključiva je odgovornost razgovora i ne odražava uvijek stavove i stavove ALDA-e i Foruma ZFD.


Novi projekat za razvoj primenjenih veština stranih jezika

Tim ALDE-e u Skoplju pokreće novi projekt o razvoju primijenjenih vještina stranih jezika. Projekt, "Razvijanje primijenjenih vještina stranih jezika - DAFLS”, Uključuje Sveučilište u Caen Normandiji, Sveučilište St. Cyril et Methodius iz Skoplja, Sveučilište u Beogradu i ured ALDA-e u Skoplju.

Projekat, koji finansira program Erasmus+ Evropske komisije, počeo je sa online događajem koji se desio 4. i 5. novembra 2020.

“DAFLS” projekat će pružiti nove profesionalne perspektive diplomiranim filolozima i povećati njihovu zapošlјivost.

Projekt će diplomcima pružiti nove profesionalne perspektive i povećati njihovu zapošljivost

“DAFLS” je projekat čiji je cilј da odgovori na potrebe filoloških fakulteta u Severnoj Makedoniji i Srbiji da diverzifikuju svoju ponudu obuke kako bi pružili nove profesionalne perspektive svojim diplomcima i povećali njihovu zapošlјivost. Štaviše, projekat će stvoriti nove kurseve zasnovane na primenjenim stranim jezicima koji kombinuju lokalni projektni inženjering i evropsku dimenziju.

Tim ALDE-e u Skoplju pokreće novi projekt o razvoju primijenjenih vještina stranih jezika. Projekt, "Razvijanje primijenjenih vještina stranih jezika - DAFLS”, Uključuje Sveučilište u Caen Normandiji, Sveučilište St. Cyril et Methodius iz Skoplja, Sveučilište u Beogradu i ured ALDA-e u Skoplju.

Projekat, koji finansira program Erasmus+ Evropske komisije, počeo je sa online događajem koji se desio 4. i 5. novembra 2020.

“DAFLS” projekat će pružiti nove profesionalne perspektive diplomiranim filolozima i povećati njihovu zapošlјivost.

Projekt će diplomcima pružiti nove profesionalne perspektive i povećati njihovu zapošljivost

“DAFLS” je projekat čiji je cilј da odgovori na potrebe filoloških fakulteta u Severnoj Makedoniji i Srbiji da diverzifikuju svoju ponudu obuke kako bi pružili nove profesionalne perspektive svojim diplomcima i povećali njihovu zapošlјivost. Štaviše, projekat će stvoriti nove kurseve zasnovane na primenjenim stranim jezicima koji kombinuju lokalni projektni inženjering i evropsku dimenziju.


studeni

Read or download our Newsletter

ENGFRAITASERRUSARA

Read or download our Newsletter

ENGFRAITASERRUSARA